|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Crna lista
(proizvođači koji vrše pokuse na životinjama):
Afrodita
Artsana SPA (Chicco; finalni proizvodi nisu testirani, ali kupuju sastojke koji su testirani na životinjama)
Bausch & Lomb
Bic Corporation Braun (Gillette Company; Liquid Paper, Flair, Braun, Duracell, Oral-B, Parker Pens)
Beiersdorf (Atrix, Eucerin, La Prairie, Labello, Nivea)
BioAstin
Biotherm Cosmetics & Skin Care
Care
Chacharel Parfums
Chesebrough-Ponds (Faberg, Cutex, Vaseline)
Colgate-Palmolive Co. (Palmolive, Ajax, Fab, Speed Stick, Mennen, Hills Pet Nutrition, Mennen, SoftSoap)
Coty (Adidas, Davidoff, Glow, The Healing Garden, JOOP!, Jovan, Kenneth Cole, Lancaster, Marc Jacob, Rimmel, Calgon, Calvin Klein, Celine Dion, Cerruti, Chipie, Chloé, Chopard, Cindy Adams, Club Med, Coty, David Beckham, Davidoff, Esprit, Glow, The Healing Garden, Isabella Rossellini, Jennifer Lopez, Jette Joop, Jill Sander, JOOP!, Jovan, Kenneth Cole, Kimora Lee Simmons, Lagerfeld, Lancaster, Marc Jacobs, Mary-Kate and Ashley Olsen, Miss Sixty, Monsoon, Nautica, Nikos, Parera, Pierre Cardin, Roland Garros, Roots, Sarah Jessica Parker, Stetson, Vera Wang, Vivienne Westwood)
Daiwa Pharmaceutical (BioBran MGN-3, Natto NKCP)
Dove
Elizabeth Arden (Unilever)
Garnier (Laboratories Garnier Paris)
Gillette Co. (Braun, Duracell, Flair, Liquid Paper, Oral-B, Parker Pens)
Giorgio Armani parfemi
Glaxo Smith Kline (Aquafresh, Binaca, Nicorette, Sensodyne, Strep)
Henkel (Bref, Clin, Fa, Kaloderma, Opti, Palette, Persil, Perwoll, Poly, Pril, Pur, Rex, Schauma, Silan, Solea, Somat, Taft, Vademecum, Weisser Riese)
Helena Rubenstein
Helene Curtis Industries (Finesse, Unilever, Suave)
Johnson & Johnson (Aveeno, Clean & Clear, Neutrogena)
Kimberly-Clark Corp. (Cottonelle, Huggies, Kleenex, Kotex, Pull-Ups, Scott Paper)
Keune
Krka
Lek
Lever Bros. (Unilever)
L'oreal (finalni proizvodi uglavnom nisu testirani, ali testiraju sastojke i neke proizvode; Anais Anais; Bilage; Biotherm Cosmetics & Skin Care; Giorgio Armani parfemi; Helena Rubenstein; Logics; Ombrelle; Ralph Lauren; Vital Nutrients)
Lek (Amai, Green Line)
Lancome
Laura Biagiotti
Lux
Mennen Co. (Colgate-Palmolive)
Nina Ricci
Olay Co./Oil of Olay (Procter & Gamble)
Pfizer (BenGay, Desitin, Plax, Visine)
Pliva
Procter & Gamble Co. - P&G (Alfred Dunhill, Ariel, Head & Shoulders, Pantene Pro-V, Anna Sui, Ariel, Atkinsons, Attends, Bess, Blend-a-Dent, Blend-a-Gum, Blend-a-Med, Blendax Anti Belag, Bogner, Bold, Bruno Banani, Camay, Carrera, Charles Jourdan, Cheer, Chiemsee, Chlorhexamed, Cindy Crawford, Clearasil, Cliff, Comet, Puma, Rochas, Scannon, Secret deodorant, Cover Girl make up, Max Factor make up, Crest, Tide prašak, Bold, Camay, Cheer, Comet, Ivory, Spic & Span, Sure, Zest, Dash, Lenor, Max Mara, Medinait, Meister Proper, Antikal, Fairy, Pampers, Luvs, Certina, Jean Patou, Kamill, Lacoste, Laura Biagiotti, Lenor, Litamin, Luvs, Marc O'Polo, Tempo, Bess, Vidal Sassoon Wash & Go, Pantene, Oil of Olaz, Kamill, Certina Med, Litamin, Blendax Anti Belag, Dash, Daymed, Ellen Betrix, Escada, Extase, Firmodent, Wick, Wick Vaporub, Medinait, Gabriela Sabatini, Gabriele Strehle, Galileo, Gerry Weber, Ghost, Gillette Series, Giorgio Beverly Hills, Globe, Gucci, Daymed, Ellen Betrix, Henry M. Betrix, Herbal Essences, Hervé Léger, Hugo Boss, Old Spice, Laura Biagiotti, Otto Kern, Giorgio Beverly Hills, Pringles chips, Shulton, Sir, Spic & Span, Sumatra, Sure, Tempo, Tide, Tom Tailor, Tosca, Trussardi, Valentino, Vidal Sassoon, Wash & Go, The Wella Corporation-Sebastian, Wick, Wick Vaporub, Yardley, Yohji Yamamoto, Zest)
Ralph Lauren
Reckitt Benckiser (Coty, Lysol, Mop & Glo, Resolve, Spray 'N Wash, Woolite)
Redken Laboratories
Roche
S.C. Johnson (Drano, Fantastik, Glade, Pledge, Shout, Windex, Ziploc)
Sanofi (Oscar de la Renta, Yves Saint Laurent)
Sara Lee (Ambi Pur, Badedas, Delial)
Schering-Plough (Coppertone)
Schick (Warner-Lambert)
Shiseido Cosmetics Amerika
Sothys (finalni proizvodi nisu testirani, ali kupuju sastojke koji su testirani na životinjama)
Unilever (Lever Bros., Dove, Calvin Klein, Elizabeth Arden, Helene Curtis, Diversey, Suave, Cerruti parfemi, Chloe, Finesse, Lagerfeld parfemi, Lux, Valentino parfemi)
Vichy
Bijela lista
(etički proizvođači koji ne testiraju svoje proizvode na životinjama):
Amway
Annyer
Apotheker Scheller
AquaSource (Natural BEING Skin Care)
Aromatica
Atea
Artdeco
Athena's (Frutti del sole)
Avon
Basis
Bodywise (Natracare)
Bourjois
Biovitalis (Bioherbal, Herba Mare)
Bübchen
Chanel
Christian Dior
Clarins
Clinique Laboratories
Collistar
Corsair Toiletries
Carita
Cosmo Cosmetics Inc. (Ferity)
Decleor
Dietpharm
DM (proizvodi koje oni proizvode)
Donna Karan
Dr. Hauschka Skin Care
Dr. Theiss
Erdal-Rex (Frosch)
ESI s.p.a.
Estée Lauder (Clinique, Origins)
Fairness (Genera)
Freeman Cosmetics Corp.
Forever Living
Frenchtop Natural Care Products (Hennaplus)
Guam/Lacote
Ginger kozmetika
Golden
Ismeg (Brambles and Moor, Brutia, Frais Monde)
JOICO International
John Masters Organics
Juice Beauty
Kappus
Jericho
L'erbolario
L'angelica
Labud
L'erbolario
Lander
Lush
Manhattan
Mann & Schroder (Fruttini)
Marks & Spencer
Milla (Issa, Rea, Naily, Lee)
Montagne Jeunesse
Nimfea
Natur Erbe
Neutro Roberts
Neva (Rosal)
Olival
Oriflame
Oleal
Performance Health Inc. (Biofreeze)
Paglieri (Felce Azzurra)
Primavera Life
Pupa
Phyris
Pyrus kozmetika
Revlon (Almay, Jean Naté)
Sapio
Saponia
Selectiva S.P.A. (Aqualina)
Sinclair & Valentine
St. Ives
Swiss Formula (St. Ives)
The Wella Corporation (Sebastian)
Tigi haircare
Upper Canada
Urtekram
Virgin Village
Yves Rocher
Weleda (kozmetika)
"On je Tvoj prijatelj, Tvoj partner, Tvoj branitelj, Tvoj pas.
Ti si njegov život, njegova ljubav, njegov vođa.
On će biti Tvoj, vjeran i iskren, do posljednjeg daha.
Budi dostojan njegove odanosti"
1.Kako moj život traje od 10 do 15 godina, svaki rastanak s tobom za mene je patnja. Razmisli o tome prije nego što me ostaviš.
2. Moraš mi dati vremena da shvatim što od mene tražiš.
3. Imaj povjerenja u mene. Ja živim od toga.
4. Ne ljuti se nikada na mene dugo i ne zatvaraj me zakaznu. Ti imaš svoj posao, razonodu, svoje prijatelje, a ja imam samo tebe.
5. Ponekad razgovaraj sa mnom. Premda tvoje riječi ne razumijem potpuno, prepoznajem glas kojim mi se obraćaš.
6. Upamti kako sa mnom postupaš, ja to nikada ne zaboravljam.
7. Prije nego što me počneš tući, sjeti se da moje čeljusti s lakočom mogu zdrobiti koščice tvoje ruke, ali ja to nikada ne činim.
8. Prije nego što me izgrdiš kao bezvoljnog, tvrdoglavog ili lijenog, razmisli. Možda me muči neprikladna hrana, možda sam bio predugo izložen suncu ili hladnoći ili imam istrošeno srce.
9. Brini se za mene i kad postanem star jer i ti ćeš jednog dana ostarjeti.
10. Isprati me na mom putu. Nemoj nikada reći “Ne mogu to gledati” ili “Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti”.
Nedjelja, 24. ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.
Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
(skoro pa istinita priča)
Imao sam 4 i pol godine, dakle bio sam jedan stvarno iskusan pas. Ipak, nisam vidio puno svijeta. Odmalena sam bio srećković jer sam živio u istoj obitelji.
Ali obitelj je bila velika, s četvoro male dječice koju je trebalo čuvati. Otac i majka stalno su izbivali. Teško su zarađivali za prehranjivanje obitelji. I mene, ali ja sam ionako spadao u obitelj. S nama su živjeli i djed i baka. On napola slijep, ona teško bolesna. Kuća je bila vrlo trošna, a novaca nije bilo dovoljno za veće popravke. Kada je padala kiša, znalo je curiti kroz dijelove krova i prostorija kao sito rešeto. I znali smo se prilično smrzavati kada nije bilo dovoljno novaca za grijanje.
Bilo je trenutaka kada sam bio gladan, ali to nije bilo zato što se nisu brinuli za mene. Kako svima, tako je bilo i meni. Ali zato sam bio ponosan oslonac, obožavan od dječice.
Mnogo sam stvari naučio. I napatio se. U usporedbi s većinom pasa iz mog kvarta – ja sam bio radnička klasa.
U susjednoj je kući živio Miješanac koji me je uvijek zadirkivao. Da sam naporan s tim svojim obavezama opasnog čuvara kuće. I zato jer nikad nisam imao vremena za dangubljenje. Prava je istina bila da me obitelj nije puštala da lutam, niti me naučila kako da se ponašam na cesti. Oni jednostavno nisu imali vremena za to. Kad smo mi klinci bili mali, roditelji su nas učili da se na cestu ne smije istrčavati bez pratnje odraslih, jer je cesta bila jako prometna. Prečesto su lokalni usijani klinci i dežurni pijanci okušavali svoje vozačke nesposobnosti.
Naša je kućica bila opasana s malim pojasom zemljišta i tu sam obožavao trčkarati. Nadraže mi je bilo zalijetati se u zavoj oko ugla kuće. Ponekad sam, dok sam još bio klinac, tako pokušavao oponašati automobile s ceste.
Miješanac je to smatrao glupim. On se uvijek znao lukavo izvući iz dvorišta i tumarati uokolo po malim uličicama i tuđim dvorištima. Nekoliko me puta prilično uvrijedio rekavši da sam ograničen u usporedbi s Lordom, koji je navodno svašta vidio i znao pričati svakojake pripovijesti i doživljaje. On je stanovao u velikoj kući preko puta ceste. Za razliku od nas ostalih, uvijek se pravio važan i uzvišen i uopće mi nije bio simpatičan, kao uostalom niti Miješanac.
No jedino Lord nikada nije lajao na aute, niti na prolaznike. Čak niti na poštara.
Ostale je pse to silno impresioniralo. „Kako je samo cool taj Lord.“ – pričali su na trač-partijama. I kujica na kraju ulice, Lara, u koju sam bio strašno zaljubljen dok sam bio još mlađi, zagledala se u njega čim se doselio.
Lara i ja smo bili zajedno to proljeće, neposredno prije njegovog dolaska.
Bio sam sretan kao beba. Lajalo sam i zavijao na mjesec i pravio se važan kao nitko.
Kada sam konačno shvatio da sam izgubio Laru, pao sam u depresiju. Bio sam tužan i ucviljen, klatio se po kući po cijele dane i neko vrijeme bio prava niškoristi.
I danas sam zahvalan obitelji što me tih dana takvog trpila.
Onda sam se trgnuo i još se jače bacio na svoje kućne obaveze, samo da ne mislim na nju. Ako bih slučajno imao nešto slobodnog vremena i to bih iskoristio tako da sam na svaki auto i prolaznika bjesomučno lajao i režao. Često bi mi pogled pao na dvorište preko puta, na mog suparnika, kako šutke, kao pravi šminker, šetka oko kuće. Lara se kao pravo žensko, pravila kao da se ništa nije dogodio.
To bi me još više uzrujalo, pa sam se iscrpljivao radom do daske, samo da mi ne bi na pamet pala koja glupost. Nakon što bih ispratio djecu u krevet ili dočekao oca koji je dolazio iz noćne šihte, pao bih mrtav umoran na svoj ležaj.
I tako su mi prolazile godine. Uskraćenu ljubav nisam prebolio, a težak život obitelji postao je s vremenom sve stresniji. Malo su mi otišli i živci. Nekoliko sam puta sav nervozan izletio nasred ceste, ni sam ne znam zašto, i trčao uz aute, naganjajući ih.
Ostarjeli bernardinac Balu koji je živio malo dalje, na početku ulice, često bi mi govorio da se pokušam malo smiriti. Da štetim samome sebi. I da nitko ne voli živčane pse. Uvijek bih se na kraju složio s njim, bio je u pravu. Usprkos tome, razgovori s njim bi me uvijek oraspoložili, znao je smiriti svakoga, pa i mene. I često bi mi dao pokoji dobar savjet. Ma, bio mi je najbolji frend.
Jednoga se dana Balu jednostavno više nije probudio. Bilo je ljepljivo i maglovito jutro i odmah sam znao da miriše na lošu vijest. Smrt je došla nenadano i tiho.
Nedostajao mi je.
Moja su djeca rasla i postali školarci i sve sam ih manje viđao. Imao sam sve manje posla i opet sam počeo istrčavati na cestu. I nije bilo nikoga da me opominje.
Prije tjedan dana sam se razbolio i, neuobičajeno za mene, jednostavno, kako bi ljudi rekli, uzeo bolovanje. Baka je prošle godine umrla od bolesti, a ja nisam bio spreman krenuti njenim i Baluevim stopama.
Mučila me probava, crijeva, ni ja ne znam što sve ne i do prekjučer sam bio u komi.
Kažu, to dolazi s godinama.
Bio sam prilično zabavljen sobom i uopće nisam registrirao da su otac i majka donijeli odluku da sutradan odvedu djeda u dom za penziće. U kući mu više nisu mogli pružiti potrebnu njegu.
Meni je djedica tijekom godina postao skoro pa jedini pravi drug, jer su većinu dana djeca bila u školi.
Tu sam noć tvrdo spavao i kada sam se probudio nikoga više nije bilo u kući. Kada sam shvatio da nema djedice i da se nisam oprostio njim, poludio sam. Lajao sam satima i nisam izlazio iz kuće iako je bio lijepi dan.
Negdje oko podneva, čuo sam auto kako parkira pred kućom, na pijesku uz rub ceste. Izletio sam na dvorište misleći da su moji ukućani.
Ali auto je bio nepoznat. U njemu je sjedila nepoznata žena i gledala preko, prema Lordovoj kući.
Razljutila me već sama pomisao da se parkirala ispred naše kuće.
Počeo sam skakati oko auta i lajati. Žena se isprva mrštila, a onda počela petljati s volanom. Ja sam kao pravi čuvar stao direktno pred njušku njenog auta i pokazao joj tko je tu gazda.
Žena je razdraženo zatresla glavom. Kad je malo krenula naprijed, ja sam se naravno maknuo, a ona je bauljala uz cestu, vidio sam to, ne znajući što će.
Pomislio sam „kako li je glupa“ i opet sam počeo lajati, a zatim odvažno trčati uz kotače i režati na njih.
Zatim sam brzopotezno optrčao oko auta koji se kretao, što je bio smjeli potez, i ponosan što mi je to uspjelo, optrčao još jednom. Da me samo Lara tada mogla vidjeti!
Ženu sam konačno natjerao da okrene auto i parkira ga na drugoj strani ceste.
Malo sam je promatrao.
Baš mi se nije sviđala ta žena. Kako se usudi samo tako parkirati uz moj ulaz? Takve bi bezobraznike ja uvijek i odmah otjerao.
Otvorila je vrata i pokušala izaći, ali ja sam opet jako zalajao i ona je ostala sjetiti u autu.
Fiksirao sam je takvim pogledaom da se zalijepila za sjedalo.
I onda sam najednom shvatio zašto mi se ne sviđa. Ona je bila ta koja je poklonila mladog Lorda susjedima. Ona mi je donijela zlu kob i kumovala gubitku moje najveće ljubavi, Lare.
Pobjesnio sam.
Sjurio sam se poput metka preko ceste do najbližeg kotača i tada mi se zamaglilo. Čuo sam strašan tresak, zatim je nešto ogromno projurilo kraj mene. Još sam čuo jezovitu škripu kočnica, a onda izgubio tlo pod nogama i osjetio strašnu bol u cijelom tijelu. U prsima.
Sjećam se da sam velikom brzinom klizio niz cestu nekoliko metara i zaustavio se točno ispred Lordove kuće.
Učinilo mi se, onako kroz maglu i krv koja mi je curila iz glave, da su mi noge odrezane i cvilio sam nepokretan, pokušavajući podići glavu.
Znam samo da sam se ipak uspio dići, ali ne znam kako sam napravio onih nekoliko koraka nazad do ruba moje kuće. Tamo sam se srušio.
Zatim sam osjetio miris ljepljivog maglovitog jutra. Kao da sam se našao u onom istom jutru kada je Balu otišao.
Povike ljudi koji su istrčavali iz kuća na ulicu više nisam čuo.
Klonuo sam onesviješten.
Probudio sam se u nekoj presvijetloj sobi. Nisam osjećao udove. Nad mene se saginjao čovjek u bijeloj kuti i tužno odmahnuo glavom.
Tada sam znao da sam umro.
3. studenog 1957. godine cijeli je svijet ostao zapanjen – u orbitu je lansirano prvo živo biće! Lajka, mala mješanka sibirskog haskija i terijera, prva je podnijela teret znanstvenih testiranja, ali i hladnoratovskog nadmetanja 'tko će prvi u svemir'
Lajka je bila lutalica pokupljena s moskovskih ulica. Pravo ime joj je bilo Kudravka, ali ubrzo je dobila nadimak Lajka jer je puno lajala
Prije no što će u svemir poslati prvog čovjeka, znanstvenici su morali istražiti kako će na njega utjecati sile leta, dugotrajno bestežinsko stanje i mnoge druge stresne situacije. Krajem pedesetih godina Sovjetski Savez se spremao u orbitu poslati psa. U tu svrhu obučavali su devet takozvanih 'svemirskih pasa' na kojima su testirali astronautska odijela i traume bestežinskog stanja. Letjelice su prvo izbacivane na sam rub Zemljine atmosfere, a kasnije sve više. Skoro da je sve bilo spremno za osvajanje svemira. Skoro!
Lajka na treningu
Kako je hladni rat bivao sve zaoštreniji, političari nisu znanstvenicima ostavili baš dovoljno vremena za izradu pravog sustava za održavanje života za duže letove. Zapravo, nisu im ostavili vremena uopće. Nikiti Hruščovu, tadašnjem sovjetskom predsjedniku, učinilo se zgodnim da Sputnjik 2 s prvim živim letačem bude lansiran na četrdesetogodišnjicu Oktobarske revolucije.
Sovjetski znanstvenici našli su se u priličnim g…… jer istraživački satelit koji je bio upravo u izradi nisu nikako mogli završiti prije prosinca, a kamoli studenog! Kako im je ostalo svega četiri tjedna vremena, ruski je tim dizajnirao, završavao i usavršavao novu letjelicu takoreći iz skica, a inženjeri su zasukanih rukava šarafili zajedno sa šljakerima u proizvodnoj hali.
Lajka, trogodišnja lutalica, postala je prvom damom svemira. I njoj je dizajnirana posebna oprema. Ugurana je u 'astronautsko odijelo' koje je izgledalo kao starinski viteški oklop koji joj je jedva omogućavao neke pokrete, pa tako i pristup hrani i vodi. Kabina je bila opremljena kamerom i hrpom senzora koji su prenosili podatke o tlaku i temperaturi unutar kabine, kao i o Lajkinom tlaku, disanju i otkucajima srca.
Kapsula Sputnjika 2 i u dnu Lajkina kabina
Lansiranje je bilo uspješno i nikakve posljedice po njeno zdravlje nisu zabilježene dok je bila u orbiti, i to na visini od skoro 3.200 kilometara! No, ubrzo nakon lansiranja svima je bilo jasno da je to letjelica bez povratka, a Lajkin život kratak koliko i zalihe kisika. Bez obzira na senzore, o tome kako je Lajka točno uginula postoje različite tvrdnje, od onih da je već na početku uginula od prevelike vrućine tijekom lansiranja, do najčešće spominjanog nedostatka kisika.
Ono što je pouzdano jest da su se nakon šest dana potrošile baterije i u kapsuli je nestalo zraka. Sa svim zamrlim sustavima, Sputnjik je nastavio kružiti u orbiti sve do travnja 1958. godine, kada je pao u atmosferu i pritom izgorio.
Lajka je jedina životinja koja je poslana u svemir, a da su znanstvenici znali da će ondje uginuti. Oleg Gazenko, jedan od vodećih znanstvenika koji je radio na tom projektu, kasnije je izrazio veliko žaljenje. 'Što više vrijeme odmiče, to mi je više žao', priznao je osamdesetogodišnji znanstvenik, 'nismo to smjeli učiniti. Nismo naučili dovoljno da bismo opravdali Lajkinu smrt.'
Ujutro sam bila u Noinoj Arci i bilo je super.Već idem tamo cjeli tjedan , pomažem tim psima ,čistim ih ,hranim ih,šećem ih i sve je dobro.Tam sam upoznala neke nove ljude i svi su ok. Tamo je tako stravično,oni psi jadni u onim zmazanim kavezima,sve smrdi,užasno je. Kada se izađe van samo vidiš one "veterinare" koji kao lječe te pse a samo hodaju u tim svojim kutama i uopće ne pomažu tim psima nego ih omalovažavaju ko da su kakvo smeće. Ima jedna dobra gospođa koja obožava te pse i čisti te kaveze a onda ode doma i ruča,kak joj se ne povrača poslje tih mirisa u kavezu.Ima čak par pasa koji su čistokrvni i lijepi. Odite tamo ako vas zanima koji pas. Možete uzet psa privremeno samo ako možete i brinut se o njemu. Posjetite stranicu Noine Arke i sve ostalo što vas zanima saznat će te tamo.Nadam se da će se koji od pasa uspjeti udomiti jer zaista nisu zaslužili takav stravičan život u kavezu.
Shar Pei je povučen, rezerviran, ponosan i u suštini veoma nezavisan pas, sto ponekad odbija potencijalne vlasnike. No, usprkos tome, Shar Pei voli sve i svakoga . Teško je generalno govoriti o temperamentu, jer on za svakog psa ovisi od mnogo uvjeta, okoline, načina života, vlasnika.
Za ovu rasu se kaže da je veoma mila i posvećena svojoj familiji. Shar Pei cesto se opisuju kao "ljudi psi", jer ce radije biti u ljudskom društvu nego u društvu drugih pasa. Njihova visoka inteligencija moguće da doprinosi ovome, te su u stanju ocijeniti da smo im u mogućnosti pružiti vise kreativne igre.
No, sasvim je moguće da oni jednostavno preferiraju ljubav i pažnju svog vlasnika. Većina Shar Pei-a ce biti uz svog gospodara kad god je to moguće. Oni za vlasnika imaju nevjerojatno razumijevanje, tako da se čini da ponekad čitaju misli . Naravno, ovo koriste kad je moguće i za male manipulacije vlasnikom, te bi vlasnik trebao biti bar nešto inteligentniji od svog psa da ih prozre .
Tko ga jednom vidi zapamti ga zauvijek. Pas ima opuštenu, vrlo naboranu kožu na glavi i to posebno mužjak. Nakon osmog mjeseca koža se malo napne. Nije dobro ako ima previše bora. Na glavi je debela gubica, oči su malene i skoro sakrivene u kožnoj bori, čeono koljeno je neizraženo. Shar Pei podsjeća na morža bez brkova. Uši su kratke i trokutaste, jezik plavo crne ili plavo crvene boje. Može imati kratak rep (kao da je kupiran), srednje dug ili savijen. Dlaka je strunasta ili četkasta, priljubljena ili strši, duga 2,5 cm. Uvijek je jednobojan. Visina od 45 do 50 cm, težina do 24 kg. U Guinnessovoj knjizi rekorda 1977. godine je Shar Pei je upisan kao najrjeđi pas na svijetu.
Pasminu su sačuvala dva uzgajača, jedan iz Hong Konga i drugi iz Amerike. Godine 1978. u Americi je bilo već 100 Shar Pei. Broj pasa se poslije povećao tako da su se otvorili i klubovi te pasmine. Shar Pei je bio poznat kao kineski borbeni pas. Uzgajan je za borbe pasa pa zato ima kratke uši, krzno s otpornom dlakom i nazad okrenute očnjake. Za borbe su ga odgajali još od rane mladosti. Po prirodi je uravnotežen, suzdržan i nepouzdan, kao i njegov dugodlaki daljnji rođak cau-cau. Prema članovima svojeg čopora je ljubazan i susretljiv.Ostavlja žalostan dojam, drži se ozbiljno iako je veseo i uvijek spreman na igru ako se s njim dobro postupa. Dobar je čuvar. Crne je do smeđe sive boje, zastrašujućeg izgleda. Može biti smeđe ili boje srne.
Uz ranu socijalizaciju i uspostavljanje pravilne hijerarhije, ovakav pas je fantastičan prijatelj svom vlasniku. Međusobno razumijevanje izrasta u pravu ljubav u kojoj verbalna komunikacija izgleda nepotrebna.
Prirodno su veoma cisti i veoma ih je lako naučiti gdje je mjesto za vršenje nužde. Cak i ako imaju svoje dvorište, vise vole kakicu ostaviti negdje vani, a svoj teren imati čistim.
Izuzetno su dominantni i zaštitnici po prirodi, te ce se veoma teško slagati sa psima kod kojih otkriju imalo zelje za dominacijom. Ženke su cak i dominantnije od mužjaka i idealna kombinacija bi bila imati par. Vise pasa ce svakako stvarati nevolje vlasniku i upadati u stalne sukobe. Kao i kod nekih drugih rasa koje su uzgajane za borbe, njihova vilica se prilikom ugriza prosto zaključa i teško ih je rastaviti kada/ako se posvađaju.
Rana socijalizacija je od izuzetne važnosti za Shar Pei-a, kako sa ljudima, tako i sa psima drugih rasa. Ukoliko se ona zanemari, Shar Pei može postati ekstremno/pretjerano zaštitnički raspoložen prema svojim vlasnicima i imanju.
Ne može zatajiti srodstvo s njemačkom dogom. Istovremeno taj veliki argentinski pas izgleda poput povećanog i grubog bull terijera. Kupirane uši stoje uspravno ili su malo nagnute. Rep je dug i snažan. Leđa su mišićava, vrat snažan, iako mršav i bez podvaljka. Dlaka je veoma kratka, priljubljena i čvrsta, potpuno je bele boje, dozvoljena je samo mala crna pjega na glavi. Njuška je crna kao i rub priljubljenih usnica. Oči su tamne ili boje lješnjaka. Visina - od 55 do 65 cm, težina - od 35 do 45 kg. O životnoj dobi nema podataka. Prve tri argentinske doge došle su u Evropu 1968. godine i još uvijek su retka pasmina. U Argentini su ih desetljećima koristili za lov na veliku divljač i grabežljive životinje (divlja svinja, puma). Koriste se i kao odlični psi za potrebe policije, carine i vojske. Odlikuje ih izvanredna inteligencija i hrabrost. Neosjetljive su na bolesti. U lovu ima posebno opasnu tehniku ugriza - grize od ispod. Osjetljiva je na oštre zapovijedi i kazne. Treba je odgajati i školovati pomoću motivacije uz puno pohvala i nagrada. Ima odlično razvijeno osjetilo njuha i lako ju je školovati za istraživanje i traganje. Po prirodi je dobrodušna, voli djecu i članove obitelji. Nepovjerljiva je prema strancima i drugim psima. Neuobičajeno je dobar čuvar i nadasve vjerna svome domu. Ne laje puno. Primjerena je samo odlučnim i dosljednim ljudima, koji su dobri poznavatelji pasa
Bernandinac je pas za spašavanje. Englezi ga nazivaju svetac, jer su ovim psima svojstvene sposobnosti da unaprijed osjete lavinu, nevrijeme i zemljotrese i da ih predskaže. Nasljedna nastrojenost ove upečatljive pasmine za rad na polju spašavanja odgovara darovitosti ptičara ili lovačkog psa u području lova. Mada je bernandinac svojom upotrebom u snijegu postao legenda, danas se može promatrati i kao čuvar kuce i strpljivi prijatelj djece, koju štiti uočavajući opasnost i neustrašivo ih brani. Zahvaljujući veličini i snazi, bernandinac se ne boji nijednog protivnika. Pored svojih karakternih kvaliteta, ovaj pas objedinjuje ljepotu, stabilnost i sposobnost prilagođavanja svakoj klimi, pa ga zahvaljujući tome žele mnogi prijatelji pasa kao svog pratioca, čuvara i zaštitnika.
Ima srednje dugu dlaku, ravnu pa čak i malo valovitu, posebno na leđima. Njegov rep se završava zastavicom, a na bedrima ima izražene "pantalone". Podvaljak je oblikovan poput ogrlice i zato djeluje veličanstveno. Tjelesna linija dugodlakog bernardinca izgleda nešto mekše nego kod kratkodlakog. Šape su bijele,široke i zatvorene. Često se pojavljuju čaporci. Uzgajač ih mora odstraniti. Kao i većina velikih pasmina bernarinci imaju predispozicije za displaziju kukova.
Težina odraslog psa je oko 80 kg, a životna dob oko 10 godina. Bernardinci su po prirodi robusni. lako mirni, znaju ponekad i ugristi. To će učiniti samo kad osjete ozbiljnu opasnost, jer su inače dobrodušni i imaju visok prag izdržljivosti. Mogu se koristiti kao čuvari, jer svojom, poštovanja vrijednom vanjštinom, izazivaju nelagodu i djeluju prije svega preventivno.
Bernardinac je životinja koja voli udobnost. Nije grubijan, iako je samouvjeren i rijetko će ga kada napasti neki drugi pas. Bernardinac je osjetljiv i privržen čovjeku, stoga je preporučljivo da, ukoliko živi na slobodi, barem jedan sat dnevno bude uz porodicu. lako je to razborit pas, poput djeteta se oduševi svaki puta kad se netko od ukućana vrati svom domu. Tada laje i njegov glas se daleko čuje. Od silne radosti može nekoga i srušiti na tlo. Vrućinu podnosi puno teže nego hladnoću, stoga mu treba prostor u sjenci.Vlasnik bernardinca u šetnji s psom, često naleti na tri različite reakcije šetača: 1. Majke pošalju svoju djecu da pomiluju ljupkog psa, jer pogrešno misle da je bernardinac draga curica u krznu. Bernardinac je stvarno dobrodušan pas koji voli djecu, ali ponekad je dovoljno da se dijete nađe na putu toga diva i već će biti na tlu. To će se dijete onda čitav život bojati pasa.
Bernandinac kratke dlake je najefikasniji na planini,jer odlično podnosi veoma niske temperature, a lakše radi od bernandinca duge dlake, koji se nešto teze kreće po snijegu, jer mu se snijeg lijepi za šape i zamrzava. Ovaj pas je razborit, miran i društven, nježan i umiljat, bezgranično odan, obožava djecu. Potrebno mu je mnogo vježbe i kretanja, a održavanje njegove dlake zahtjeva energično i često četkanje.
Ljudi koji rado popiju štogod žestokog, imaju velike oči kada ugledaju bernardinca, jer bi on na vratu trebao imati lijepo burence s rumom za prvu pomoć. Tu posudicu su bernardinci nekad i nosili, ali danas je nose samo na turističkim priredbama. Jedna od uloga tih pasa u prošlosti bila je i otkrivanje krijumčara čokolade i cigareta na švicarsko - talijanskoj granici. Priču o alkoholnom piću oko vrata opisao je švicarski pisac Meissner u knjizi "Alpske ruže" (Alpenrosen) koja je izašla 1816. godine. Na naslovnoj stranici je bio bernardinac s nacrtanom bačvicom oko vrata. U kronikama samostana Svetoga Bernarda o tome nema zapisa. 3. Ljudi oduševljeni psima, sanjaju o Barryu, psu koji je u 12 godina svog života spasio 40 ljudi. To je vjerojatno legenda o kojoj u samostanu nije ništa zapisano. Nije zapisano niti da je spasilac bio Barry, kao ni da su to radili drugi psi. Imamo li dijete ne smijemo mu dozvoliti da jaše po psu ili da ga diže za prednje noge. Može doći do kidanja mišića i ligamenata, kao i do problema prilikom rasta. Bernardinci su odrasli s navršene dvije godine.
Srednje velik, snažan i mišićav pas kojeg odlikuju elegantno kretanje, brzina i temperament. Glava je klinasta, plitka i jako mršava. Kupirane uši nosi uspravno. Tijelo je u načelu kvadratno, pri čemu taj pojam u odnosu na elegantne tjelesne linije nije previše precizan. Kretanje je elastično - hoda kao da je na opruzi. To je pas miješane krvi Njemačkih pinčeva, Tirinških ovčara, Njemačkog ptičara, Rottweilera, Engleskog hrta i Manchesterskog terriera. Dlaka je kratka, tvrda i gusta, crne, tamno smeđe, plave ili pješčane boje sa smeđim, oštro određenim pjegama. Visina mužjaka je do 72 cm, težina od 40 do 45 kg. Dočekaju 14 godina starosti.
Dobermana je 1860. godine uzgojio Louis Dobermann iz Apolde - po njemu je pasmina i dobila ime. Riječ pinč dodana je 1949. godine. Posebno je omiljen zbog svoje nepokolebljive vjernosti gospodaru i nepotkupljivosti. Poznat je po opreznosti i zato ga se ljudi boje. Ponekad ga prati glas da je to pas koji teško uči. To je greška jer je doberman izuzetno inteligentan, lagano uči i voli raditi pa ga je lako odgojiti i školovati. Preporučujemo rad na poligonu za pse. Obrambeni posao prihvata ozbiljno i dobro laje. Tjelesno je tvrd, duševno osjetljiv. Kada mu se dogodi nešto neprijatno, više je dana nesretan i žalostan. Velik je prijatelj djece. Potrebno mu je mnogo kretanja. Kratka dlaka omogućuje jednostavnu njegu. Zdrav je i bez obzira na veličinu kod njega se rijetko kada razvije displazija. Zima na otvorenom se ne preporučuje.
Srednji šnaucer je oštrodlak, srednje veličine, snažan, žilav, više zbijen nego vitak pas. Idealno građen mužjak izgleda nešto kraći nego ženka.Tipični šnaucer jeoštar ali i smirenog temperament. Dobroćudni karakter ispoljava se u njihovoj želji za igrom, kao i u ljubaznom načinu ophođenja sa decom. Svom gospodaru su veoma odani i puni ljubavi, a prema strancima su vrlo nepoverljivi i nepodmitljivi i budni, ali ne dosađuju lajanjem. ....
Svakome tko ugleda jazavčara odmah će biti jasno čiji je on ljubimac. Vrlo često je to pas za jednog čovjeka, što znači da se jako veže uz svog gospodara. Njegov vlasnik nije nikad sam - po kući ga uvijek prati dugačka, niska sjena. Iako ne možemo reći kako jazavčar ne voli druge ljude, on definitivno zna koji ljudi pripadaju njemu. Vrlo je dobar prema djeci ako je odmalena naviknut na igre s njima. Zbog njegove druželjubivosti, nije ga dobro držati izvan kuće - trebaju mu ljudi za društvo. Ne treba previše šetanja. Dvije umjerene šetnje dnevno su mu dovoljne. Jazavčari su dugovječna pasmina i uz pravilnu njegu često dožive i 16 godina. Iako maleni rastom, imaju vrlo dubok glas, poput velikih pasa, pa će biti dobri čuvari kuće iako neće ugristi.
Izuzetno je važno paziti na njihovu težinu, jer su zbog dugačkih leđa podložni bolestima kralježnice kao što su oštećenje ili skliznuće diskova kralježnice. No, to ne znači da su jazavčari krhka bića, oni su pravi, čvrsti lovački psi.
Mogu biti kratkodlaki, dugodlaki i oštrodlaki. Obično se smatra kako su kratkodlaki najstariji varijetet iz kojeg su se razvila druga dva. Zapravo se kratkodlaki jazavčar pojavio prvi u javnosti, jer kratka i glatka dlaka nije bila pogodna za neprohodne terene. Za njim je uslijedio dugodlaki jazavčar čija je dlaka često predstavljala problem u lovu na vlažnim i blatnjavim terenima. Najmanje glamurozan, ali zato najsvestraniji u šumi, s dlakom koja predstavljala izvrsnu zaštitu, je oštrodlaki jazavčar.
Jazavčar je omiljen kao kućni pas koji se svojom inteligencijom i osobinama savršeno uklopio u gradski život - no i dalje ostaje vjeran svojim prvotnim lovačkim osobinama. Stroga pravila matičnog kluba pasmine traže provjeru tih osobina za sve uzgojne jedinke. Velik broj jazavčara, posebno oštrodlakog varijeteta, ostao je i dalje spremnim jamarom u šumi. On će prema potrebi iz jame istjerati lisicu ili jazavca, goniti zeca ili divlju svinju, aportirati patku ili fazana iz vode, ili slijediti krvni trag. I, nemojte se zavarati - i vaš razmaženi ljepotan koji naslonjač smatra svojim osobnim posjedom spreman je i može to sve isto učniti. (D.R.-Glas Slavonije)
FCI je jazavčarima namijenio zasebnu IV grupu. U njoj su razvrstani po veličini i dlaci. Tako imamo jazavčare normalne veličine(do 9 kg),patuljaste(do 4kg) i kuničare(do 3,5kg). Prema dlaci su podijeljeni na kratkodlake, dugodlake i oštrodlake.Rasni standard jednak je za sve tri vrste jazavčara.
